Trenkovo

Dvorac baruna Trenka


KRATKI OPIS

Trenkovo svojim imenom podsjeća na legendarnog ratnika i slavonskog plemića Franju baruna Trenka (1711.-1749.) koji je do danas ostao u sjećanju naroda i kojim se Slavonija uvijek ponosila. Stoljećima se današnje selo Trenkovo nazivalo Mitrovica, ali je ono na zahtjev mještana 1912. godine izmijenjeno jer je u tadašnjoj Hrvatskoj postojala još jedna Mitrovica u Srijemskoj županiji (danas Sremska Mitrovica u Vojvodini). U tom mirnom slavonskom selu, smještenom desetak kilometara sjeverno od Požege na krajnjim južnim obroncima Papuka, nalazi se nekadašnje vlastelinsko sjedište u narodu zvano Trenkov dvorac.
Mnogo je nepoznanica o Trenkovom dvorcu jer on nikad nije bio detaljnije istraživan. U onoj malobrojnoj literaturi koja ga spominje navode se često suprotni podatci, katkada i neuvjerljivi.
Današnji jednokatni kasnobarokno-klasicistički dvorac izgrađen je nakon Trenkove smrti, dakle u drugoj polovici 18. ili početkom 19. stoljeća. U Trenkovo doba stajala je tu barokna kurija koja je kasnije dograđena i pretvorena u današnji dvorac.
U dvorcu je od završetka Drugoga svjetskog rata do 1989. godine bila smještena osnovna škola. Od tada se povremeno koristio za različite namjene. Koristio se u posljednje vrijeme za vojne potrebe, a danas je prazan.

Trenkovo

POVIJEST

U 18. stoljeću dvorac u Trenkovu je postao sjedište imanja Velika, stare i velike feudalne gospoštije još iz srednjovjekovnih predturskih vremena. Velika se u starim spisima prvi puta spominje 1332. Kao vlasnici tadašnje Velike spominju se u 13. i 14. stoljeću plemići od roda Sudan prozvani Velički i plemići Bekeffy Velički od 14. stoljeća. Gospoštijom se upravljalo iz utvrđenoga grada (Castrum Welyke) koji je već u tursko doba bio napušten i ruševan, a nalazio se na brijegu iznad istoimenog trgovišta u kojemu se nalazio franjevački samostan (porušen u 20. stoljeću) i župna crkva sv. Augustina (pregrađena u 18. stoljeću).

Kada je ustrojena feudalna gospoštija Velika nakon oslobođenja od Turaka, ono je bilo dobro naseljeno (465 kuća i domaćinstava) što nije bilo uobičajeno za slavonska vlastelinstva. Veličko imanje procijenjeno na 40.000 forinti darovao je 1702. godine kralj Leopold I. bivšem tajnom savjetniku Leonu grofu Ullefeldu. Nakon njegove smrti kralj Karlo VI. darovao je Veliku 13. listopada 1719. tajnom savjetniku i predsjedniku Dvorske komore Franzu Antonu grofu Wallseggu. Gospoštiju Velika prodaje 18. svibnja 1744. Nikola grof Stella, skrbnik malodobnog Franje Josipa grofa Wallsegga, za 29.300 forinti pukovniku Franji barunu Trenku. Usprkos Trenkovoj oporuci, prema kojoj je njegova imanja trebao naslijediti njegov rođak Fridrik Trenk, Dvorska komora je konfiscirala 1749. sva imanja baruna Trenka. Velika je 1753. godine stavljena na javnu dražbu. Kraljica Marija Terezija daruje posjed 22. kolovoza 1754. Ivanu barunu Peterffyju de Somoskeö i ženi mu Karolini rođ. barunici de Nefzern uz naknadu od 45.000 forinti. Nakon Peterffyja vlasnikom Velike postaje 1798. Jakob grof Svetić čiji su nasljednici držali vlastelinstvo i 1848. godine. Vlasnica majura Mitrovica (Trenkovo) i Skomnić bila je 1902. godine Gabrijela pl. Rakodczay. 

Prilikom popisa 1736. godine na gospoštiji Velika zabilježeno je 40 sela i naselja sa 652 domaćinstava te 468 konja, 820 volova, 1002 krave i junadi, 1264 ovaca i koza, 1627 svinja, 113 košnica pčela i 76 mlinova vodenica. Gospoštiji je tada pripadalo: 2459 jutara oranica, 712 motika vinograda, 982 kosaca sjenokoša i 375,5 jutara šljivika. Na gospoštiji Velika zabilježeno je 1745. godine 203 selišta sa 742 kmeta te 1950 jutara oranica i 1599 kosaca sjenokoša.

Trenkovo


ARHITETONSKA OBILJEŽJA

Dvorac je u tlorisu pravokutnik veličine 33,75 x 12,55 metara. Na glavnom zapadnom pročelju ima altanu, a na istočnom pročelju istaknuti rizalit sa zabatom. Mansardni krov odaje baroknu krovnu konstrukciju. Glavno pročelje sa devet i bočna pročelja sa tri prozorske osi pokazuju jednostavne klasicističke elemente


TRENKOVO

VLASNICI

  • Obitelj Wallsegg - 1719.-1744.

  • Obitelj Trenk - 1744.-1749.

  • Kraljevska komora - 1749.-1754.

  • Obitelj Peterffy de Somoskeö - 1754.-1798.

  • Obitelj Svetić - 1798.-1848.

Obitelj Rakodczay - 20. stoljeće

tRENKOV PANDUR

PERIVOJ

Usprkos zapuštenosti, današnji perivoj dvorca svjedoči o dendrološki i kompozicijski vrijednom djelu perivojne arhitekture. Brojna stara stabla (hrastovi, lipe, grabovi, javori, smreke, borovi) autohtonih i egzotičnih svojti te još uvijek neizgrađene i slikovite livade ukazuju na nekoć lijep i promišljeno oblikovan perivoj. Stara katastarska karta iz 1862. godine kazuje da se radi o pejzažno-geometrijskoj kompoziciji sklopa dvorca, perivoja (2,88 ha), povrtnjaka (2,78 ha), voćnjaka (2,35 ha) i gospodarskih zgrada. Sve to zajedno čini skladnu funkcionalnu i oblikovnu cjelinu. Imaginarna os duž koje su postavljeni dvorac i konjušnica, put kojim se kroz perivoj pristupa sa sjevera dvorcu, kao i glavna staza velikog vrta vjerojatno su ostatci barokne parkovno-pejzažne koncepcije 18. stoljeća, koja je kasnije preoblikovana. Perivoj na karti iz 1862. godine, ali i njegovi današnji ostaci, govore o pejzažnom perivoju vjerojatno iz prve polovice 19. stoljeća. Mali historicistički cvjetnjaci ispred glavnog zapadnog pročelja dvorca zabilježeni su na karti iz 1862. i na starim fotografijama. Zanimljivost ovog perivoja je bio "Trenkov hrast" ispod kojega je, prema predaji, barun Trenk proglašavao osude kmetovima. Još početkom 20. stoljeća stajao je u perivoju taj hrast promjera preko tri metra i visine od tridesetak metara. Priča o hrastu nije zaboravljena pa se danas jedan stari hrast kod ulaza u perivoj naziva također Trenkovim imenom. Nije ni važno da to nije onaj "pravi" jer je u priči on ipak Trenkov hrast

PERIVOJ TRENKOVO

ZANIMLJIVOSTI

Trenkovi panduri isticali su se hrabrošću, ali i nedisciplinom, nasiljem i pljačkom. Privlačili su pozornost svojom odjećom. Bili su obučeni na "turski način": crvena kapa, crvena kabanica s kapucnom, modre hlače, a pod vratom crvena marama. Od tada hrvatski vojnici često nose crvenu maramu po europskim ratištima iz koje se razvila kravata, nazvana po Hrvatima (lat. Croata) koji su je prvi nosili. Franjo barun Trenk smatra se i utemeljiteljem vojne glazbe. Po uzoru na turske jedinice njegovi panduri su imali glazbenu pratnju tzv. "tursku bandu" koju su sačinjavali dvanaest svirača na bubnjevima, činelama i frulama. Nakon Trenkovih pandura vojna glazba je uvedena u sve europske vojske.


BARUN TRENK