KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO" ŠIJACI " BIŠKUPCI

Kulturno umjetničko društvo „ŠIJACI“  iz Biškupaca osnovano je još daleke 1958. godine a djelovalo je u okviru društva „Seljačka sloga“. Sve to vrijeme radili su sa prekidima. Pod imenom „Šijaci“ rade od 1982 godine. KUD „Šijaci“broji 52 člana od toga 35 odraslih aktivnih članova, 12 podmlatka aktivnog te 5 počasnih članova. KUD „Šijaci“njeguje izvorni folkor „šijaka“stanovnika sjevernog dijela požeške kotline. Nastupaju u nošnji staroj preko 100 godina pokušavajući istrgnuti iz zaborava običaje i folkor svojih predaka „šijaka“. Sam naziv „šijaci“ po predanju govori da su košulje kopčali na šiji odnosno na zavratku, bili su drugačiji od ostalih stanovnika požeške kotline, bili su veseljci, volili si pivat, igrat , pit, pojest, ponekad grubi , uvrnuti al ipak ljudi. Gostoljubivi ljudi, široka srca i duše pa postoji izreka u narodu tog kraja““ZAVRNUT SI KAO ŠIJAK““ Plan rada KUD „Šijaci“ je i dalje njegovati folkor i običaje kraja, uvježbavati kola i pjesme uz pratnju samice, gajda i tambura, sakupljati vrijedne primjerke starih nošnji, izrada dijelova nošnje prema uzorku orginala naravno sudjelovati na smotrama folkora i time promovirati svoj kraj, običaje i folkor.

Snaša iz Biškupaca priredila je danas punu košaru hrane. Nosi je ravno žeteocima na njivu. U košaru je spremila: "rizanaca sirom", suhe slanine, kobasice, šunke, kruva, "štruce" s orasima i makom, pa i "maslenicu u prosto" . Osim hrane ponijela je naša snaša i flašu rakije da se žeteoci okrijepe. Pošto je košara puna i teška, nosi je na glavi uz pomoć "podvijača" načinjenog od starog "peškira".
Glavu je snaša opremila onako kako i priliči njezinoj dobi i poslu koji obavlja. Nosi stariju već iznošenu poculicu zagasite boje oko koje je povezala primjereno "podvezalo". Opremita je u svagdanju nošnju. Nosi "oplećak" užih rukava bez uresa, šivan od pamučnog "boranog" tkanja i bijela pamućna krila s "nadmitom".
Nošnja joj je nešto manje "zaplavita", kao što je to i bio običaj u stanovnika - Podplaninaca. Ova je nošnja doskora bila svetačna, no pošto je nešto više "ponošena", snaša je odlučila oblačiti je za svaki dan.
Leđa je snaša pokrila crnom "svagdanjom" maramom po kojoj su izvezeni plavi cvjetovi. Kao što i priliči njezinim godinama, odjenula je još i crnu "zapregu s frandžama" po kojoj su u pretkivu izvedene zelene pruge. Na nogama nosi bijele štrikane pamučne čarape i opanke " putrance".
Pojedine su starije žene biškupačkog kraja još između dva rata nosile ovakvu nošnju "poslenim danom". Stariji je svijet teže prihvaćao unos novih kupnovih tkanina u nošnju, za razliku od mlađih, koji su po uzoru na građansku odjeću rado prihvaćali kupovnu svilu i štof.

Iz Biškupaca koji pripadaju "šijačkom" kraju, djevojka je odjevena u nošnju primjerenu mladoj djevojci. U ruci nosi "tesiju" sa hladnom izvorskom vodom, koju će odnjeti žeteocima. Glavu je počešljala u perčin i zakitila žitnim klasjem. Obukla je svagdanji oplećak užih rukava šivan od domaćeg tkanja. Na oplećku nosi crni "frosluk sa hafticama" , preko kojeg je zagrnula žutu maramu sa resama. Osim oplećka i "frosluka" ,cura je obukla i pamučna "krila" s "nadmitom". Nošnja joj je malo zaplavita baš kao što se od starine nosila u njenom selu.
Prednji kraj "krila" zastrla je crvenom vunenom zapregom s "frandžama" u boji. Na nogama nosi bijele pamučne štrikane čarape i opanke.
Još tijekom prvih desetljeća ovog stoljeća nije bila rijetkost vidjeti mladu djevojku ovako odjevenu.U periodu između dva rata , jačanjem kupovne moći sela, tradicijska nošnja ovog kraja lagano iščezava iz uporabe.

Momak nosi nošnju koja se sastoji od "košulje,gaća i prsluka"."Košulja" mu je sašivena od finog pamučnog tkanja zvanog "iglenac". Na prsima je bogato urešena raznobojnim "đerdanima" pomoću kojih su oblikovani raznovrsni biljni i životinjski likovi. Momkove su "gaće" sašite od četveronitno tkanog pamučnog "boranog" tkanja . a više "porube" su urešene geometrijskim motivima i cvjetovima izvedenim u "šupljiki"(šlingi).
Na košulju je momak odjenuo crni svečani prsluk vezen na leđima i prsima raznobojnim biljnim motivima. Oko vrata mu je vezana fina manja crna svilena marama zvana "izgorilka".
U Biškupcima nikada nisu muškaci opasivali tkanice pa je nema ni momak.
Svečana muška narodna nošnja noslia se mjestemice još u ovom kraju u periodu između dva rata, a nakon toga vremena ustupa mjesto "šnajderskim" hlačama i kaputima.